03.09.2006 Planinarska tura Bajina Bašta, Sokolina, Račanska Šljivovica, Rača, Bajina Bašta

Iako se nemamo podršku lokalne televizije u praćenju naših aktivnosti, neobjašnjivom odlukom nadležnih u lokalnoj BB4 televiziji, dovoljno je bilo da uspostavimo telefonske veze i grupa koja iz sedmice u sedmicu pešači Tarom, bila je na okupu u 8 sati ispred uprave parka. OVo je bila najduža tura. Ona nije bila toliko naporna, ali je imala baš mnogo kilometara. Krenuli smo u 8:10 a u Baštu stigli oko 19:00. Ovaj put, za razliku od prethodnih, nismo imali potrebe za prevozom. Iz Bašte peške, peške se u nju vratili.
Pošto se Spasan vratio sa mora, često je bio na čelu i pokušavao da diktira tempo. Povremeno jeo šljive koje su dobro rodile, iskakao iz šume, plašeći nas.
Vreme je bilo pravo. Ujutro malo prohladno, ali kada smo uhvatili ritam bilo je čak i pretoplo. Predeli koje smo prelazili po prvi put, pokazivali su divne pejzaže, koje je teško i zamisliti. Kada smo izašli na Sokolinu, i popeli se na vidikovac, tek tada je pucao pogled prema kanjonu. Na polasku prema Račanskoj Šljivovici sreli smo dvojicu švajcaraca koji su motorima obilazili Taru. Ivanka je iskoristila priliku da se popne na motor. Jedino što je nisu malo provozali.
Uz put smo se dogovorili da nas u Šljivovici Novak Blagojević, i njegova familija dočekaju sa pečenim krompirom, sirom, kajmakom, vrućom gibanicom. To je bilo par ekselans.
Spuštajuči se prema brani na Jarevcu, Ana je povredila zglob. Videlo se u manastirskim stanovima da će dalje teško moći da prati. Našli smo način da je ostavimo i kolima se spustila do Bašte. Svi ostali su od stanova krenuli niz Čokiće do manastira, a onda do Bašte.
Sve ukupno, više od 10 sati provedenih u prirodi. Više od 20 pređenih km.