LEKOVITE  BILJNE VRSTE

NACIONALNOG  PARKA TARA I NJIHOVA UPOTREBA U NARODNOM TRAVARSTVU

 

 

Lincura  ( Gentiana lutea )

 

Smatra se da je naziv Gentiana potiče od ilirskog vladara Gencijusa,koji je prvi ukazao na njenu lekovitost u II veku pre n.e.

Višegodisnja glatka biljka, 45-140 cm visoka.Listovi naspramni , prizemni na drškama, široko jajasti , elipticni zašiljeni , pri osnovi srasli u karatak rukavac.Cvetovi veliki žuti, na dugim peteljkama, u mnogocvetnim, prividno štitolikim, zbijenim cvastima, postavljenim bočno na glavnoj osnovi.

Podzemni organi su vrlo razvijeni i razgranati.Sirov koren je vrlo mek, jedar , unutra beo i vrlo gorak.Može se seći kao sir.Korenje može da dozivi starost do 50 godina i da bude teško do 6 kg.Koren lincure je prošlosti  imao veliku otkupnu cenu, a nalazista lincure su obično  bila  u osiromašenim planinskim krajevima.Jedna porodica od 5-7 članova mogla je da iskopa i do 500 kg korena lincure.Od 1938-1940.čitava sela su odlazila radi vadjenja  korena.Lincura nikad nije stradala tako kao za vreme II svetskog rata.

Da bi stalo na put uništavanju lincure, proglašena je prirodnom retkošću i time stavljen pod zaštitu Zakona.

Koren lincure je najvažniji lek nasih planinaca.Upogledu upotrebe lincure za lečenje naučna i narodna medicina se skoro potpuno slažu.Mnogi preparati na bazi lincure služe za poboljšaje apetita,za lečenje poremećaja u organima za varenje, za lečenje malokrvnosti,a koristi se i u industriji gorkih pića.

Čaj od lincure koristi se pre jela.Smatra se da je najdragoceniji gorki lek za probavu slabog stomaka.Čaj se pije 2 puta dnevno po 1 šoljica.Kao narodni lek koren se stavlja u ljutu rakiju, kada odstoji 40 dana koristi se kao i svaka druga rakija.

 

Oman  ( Telekia speciosa )

 

Višegodisnja biljka 20-60 cm visoka. Listovi po obodu celi ili nazubljeni , šiljati sa gornje strane . Cvetovi zlatnožuti , cvetaju od VII-IX.Raste po vlažnim livadama, kraj potoka i reka, pored puteva i kanala.U lekovite svrhe ,upotrebljava se koren.Ima jak miris na kamfor. Biljka sadrzi, do 40% inulina, kamfora , smolu i druge materije. Oman je stari narodni lek protiv kaslja, nazeba, reumaticnih bolova. Pored toga , leči u obliku čaja  bronhitis, plucne bolesti i išijas.

Kao čaj se sprema na sledeci nacin: 10g sitno iseckanog korena, popari se sa 2dl kljucale vode, poklopi da odstoji 2 sata, procedi se i pije na dva sata po jedna kafena kašika čaja.

 

 

 

Kantarion  ( Hypericum perforatum )

 

Bogorodična trava ili kantarion je visegodišnja zeljasta biljka, raste do 60 cm .Raste svuda po napuštenim njivama. Ima vrlo razgranatu, uglastu stabljiku, a na vrhovima kitnjaste cvasti žute boje. Cveta od maja do septembra .

Kantarin sadrži: taninske materije i etarsko ulje. U narodnoj medicini kantarion se stavlja u ulje, čuva 40 dana na suncu , dok ulje ne dobije žuto-crvenu boju koja je nosilac lekovitog delovanja. Kantarionovo ulje se može praviti (po Francuskoj farmakopeji):stavi se 100g cveta u teglu, prelije jednim litrom najboljeg ulja (kukuruzno ili maslinovo),poklopi i drzi 2 sata na vodenoj pari. Iscedi se i procedi da bude bistro.Drži se u hladnjaku.

Ulje se koristi za mazanje rana, opekotina i posekotina. Posebno je ulje dobro za hemoroide. Za čaj se koristi nadzemni deo u cvetu kao lek za razna stomacna oboljenja, protiv čira na želucu, zatim protiv bolova jetre i proliva.

Čaj od kantariona se koristi tako , sto se jedna supena kašika prelije sa 2 dl kljucale vode. Posle 5-10 min čaj se procedi i pije dva puta dnevno (preporučljivo bez šećera), posle jela a pogotovu uveče pre spavanja .

 

 

 

 

Vranilova trava  (Origanum vulgare )

 

Naraste do 80 cm visine. Prijatnog je  mirisa, a ukusa je ljutog i gorkog. Listovi su sitni, imaju kratke drške. Sastav vranilovke je slican majčinoj dušici. Boje je crvenkaste.Bere se od jula do oktobra. Etarsko ulje od vranilovke sadsrži oko 50% timola, zbog čega ima veoma izražena antibakterijska dejstva.Na taj način se može objasniti upotreba i ogromno poverenje u lekovitu moć ove biljke. Preporučuje se u vidu čaja protiv:prehlade, katara pluca, kijavice, slabe probave. Kao čaj je dobar lek za  jačanje organa za varenje i disanje, protiv zapaljenja kože i sluzokože. Čaj se sprema na sl. nacin:5 g vranilovke na 2 dl ključale vode.

 

 

 

 

Odoljen, valerijana (Valeriana officinalis )

 

 Višegodisnja biljka, visoka 25-100 cm.Prizemni listovi rasperani – perasto deljeni ,cvetovi sakupljeni u štitoliku cvast.

Lekoviti delovi su podzemna stabla i korenje. Biljka sadrži : etarsko ulje, alkaloid, valerin, razne kiseline, skrob, šecer,smolu i soli.

Čaj od valerijane upotrebljava se kao sredstvo za umirenje nervnog sistema. Odoljen je vrlo staro, neotrovno , neskodljivo sredstvo za umirivanje nervnog sistema. Dobro deluje na srce i protiv nesanice. Jos se koristi i protiv iscrpljenosti, glavabolje migrene, astme  i grčeva u stomaku.

Uzima se 120 g odoljena  i 10 g lista matičnjaka pomešano sve se popari i kada se ohladi pije se se svakog sata po jedna supena kašika. Protiv nervoze koristi se pomesan sa nanom i gorkom detelinom, sve se popari i pije toplo posle jela, ujutro i uvece po jedna čaša.

 

 

 

 

 

Hajducka trava ,sporisak( Achillea   millefoilium )

 

 

 Naziva se jos hajdučica .Naraste i do 80 cm. Cveta od proleća do jeseni. Cvetovi su beli i sitni. Bere se gornja trećina za vreme cvetenja  .

Osnovni sastojci biljke:gorka materija, etarska ulja, smola kao i ahilein dobijen iz hajducke trave zaustavlja krvarenje. Tako se objasnjava i sam naziv i upotreba u narodnom ranarstvu.Hajduci su uvek nosili fino samleven i kroz “svileno sito” (najfiniji prah) prosejanog lista hajdučice, koji su stavljali na rane i u meleme za lečenje rana.

Koristi se kod bolesti stomaka i teškog varenja u crevima.Takodje se koristi za lecenje hemoroida, čira na želucu,kao i sredstvo za iskašljavanje i za jačanje organizma. Moze se piti duže umesto vode.

Caj: dve supene kašike hajdučke trave preliti sa 2 dl ključale vode.Ostaviti da se ohladi.

 

 

 

 

Angelika (Angelika archangelica)

 

Zeljasta biljka raste do 2 m visine. Stablo je pravo, šuplje i debelo. Listovi su krupni (donji 60 – 80 cm)Ima trostruko peraste listove sa ovalnim listićima. Angelika nije škodljiva i ne izaziva naviku,prijatnog je mirisa.

Angelika sadrzi : eterična ulja , smole, pektin, kumarin i dr. materije.Upotrebljava se za lečenje glavobolje, srcane slabosti, protiv nadimanja u stomaku, protiv infekcija, zaraze u crevima.

Kao čaj sprema se na sledeći nacin : u šolju ključale vode spusti se nekoliko komadića stabla ili korena, može se pomšati sa lincurom, kičicom i pelenom, kada se ohladi oko 2 sata, piti po jednu čašu 3-4 puta dnevno.

 

 

 

Majcina dusica  ( Thymus sp. )

 

Ovo je je polegli polugrmić, svega pedalj visok.Cveta od proleća do jeseni.Prilikom branja odsecati samo samo gornju polovinu lisnatih grančica.Lekoviti sastojci se nalaze isključivo u listu i cvetu majčine dušice.Sadrži:etarska ulja, tanin i timol.Koristi se za lečenje organa za varenje ,organa za disanje, protiv zaraznih bolesti , crevnih parazita..

Čaj ne treba kuvati, vec supenu kašiku popariti sa 2 dl ključale vode , kada se ohladi piti.

 

 

 

 

          Borovnica  (Vaccinium myrtillus )

 

Listopadni žbun do 50 cm sa izrazito oštro uglastim grančicama. Cvetovi pojedinačni,na kratkim peteljkama u lisnim pazusima. Plod je modro-crna, okrugla sočna bobica  sa više semenki. Za lek se upotrebljava sveža i suva borovnica, sok iz zrelih bobica, ekstrat i vino. List se bere u proleće sve dok biljka cveta, a plod sasvim zreo. Deluje kao diuretik i koristi se kod šecerne bolesti i za jačanje imuniteta.