30.07.2006

Kada krenete uz relativno nepoznatu stazu, i pri tome u grupi imate i one za koje ne znate kako će izdržati napore, onda osećate bojazan kako će sve proći i koliko će trajati. Ali sve ostalo je bilo divno. Skupilo nas se ispred uprave parka 17-oro. Dovoljno. Pogotovo kada se uzme u obzir da se neka lica po prvi put viđaju na pešačkim turama. Od informativnog punkta na Perućcu smo krenuli oko pola 9. Ispred ulaza na stazu prema Aluzi, odnosno prema vidikovcu Ćuvik, iza drugog tunela, čekao nas je Spasan, praveći štapove. I kada smo krenuli sve je bilo kako treba. Već posle 100 metara i tempa koji je nametnuo, pomenuti Spasan, video sam da neće ići baš lako. Ana je počela da kuka kako nije uhvatila ritam i kako će sve biti bolje kada ga nađe. Milan i Biljana su se žalili na četiri kutije cigareta koje dnevno popuše pa ih guši u plućima. Morali smo da usporimo.
Staza je obeležena 27 maja, i lako smo pratili strelice o smeru kretanja. Ali onda u jednom trenutku, one su naprosto nestale. I krenuli smo da tražimo putokaze. Penjanje je bilo lagano. Staza nije opasna ali je naporna jer sa 290 metara treba se podići na nešto preko 900 a da je pri tome teren prilično strm. Svi smo bili u goloj vodi. A onda nas je neposredno ispod Radost vode, sačekao Milan Jelisavčić. Da nas ohrabri i kaže da smo na dobrom putu. Uz put smo videli jednu divokozu samo je zbog njene brzine nismo stigli slikati.
okrepljenje na vodi, pa na vidikovac. Tamo kratak odmor, pa spuštanje u Alugu, u kuću Radovana Mićića. Tamo su nas dočekali njegovi roditolji sa kafom i rakijom. Tu smo se okrepili i doručkovali, ili bolje ručali.
Sve ostalo je bilo lakše. Sledilo je spuštanje do Sedaljke, pa preko kanjona Dervente prema punktu. Na potesu gde su nelgalno sagrađene drvene kućice, neposredno iznad njih nailazilo smo na neverovatne prizore bezobzirnosti onih kojima je lakše da ono što dones i što im ostane, bace u šumu nego da ga ponesu i bace u najbliži kontejner. Zgrozili smo se od takvih postupaka navodnih turista koji doprinose razvoju Bajine Bašte. Zamolio bi ih da povedu računa o smećiu koje ostavljaju iz sebe i najbolje je da ga ponesu sa sobom. Tako će svima biti lakše.